U dva navrata sam na ovome blogu pisao o oblačnom računarstvu: prvi put općenito o toj tehnologiji ovdje, a drugi put o ekonomici oblačnog računarstva (s gledišta oblačnog poslužitelja) ovdje. U međuvremenu sam na temi računalnih oblaka i doktorirao pa se osjećam pozvanim reći nešto više i o ekonomici računalnih oblaka s korisničkog odnosno razvojnog gledišta - kroz prizmu samog doktorata. Inače, doktorat se može skinuti odavde (4 PDF-a u zip datoteci). Koncipiran je tako da je na kraju svakog poglavlja sažetak pa eventualno zainteresirani ne moraju čitati svih 191 stranicu.
Kupiti ili najmiti?
Jedna od glavnih tema je bilo postavljanje metodike za općeniti izračun informatičkih resursa koje treba određena aplikacija za svoj rad. Dakle, količine i karakteristika računala, veličine podatkovne pohrane, i slično. Zašto je to bitno? Zato da se može procijeniti koliko će ti resursi koštati ako ih nabavljamo, a koliko ako ih unajmljujemo u komercijalnom računalnom oblaku kako bi se temeljem te procjene mogla donijeti odgovarajuća odluka.
Postupak za taj izračun količine informatičkih resursa potrebnih nekoj aplikaciji temelji se na višefaktorskom parcijalnom planu (fractional factorial design) pokusa. Mjeri se prihvatljivo vrijeme izvođenja određene aplikacije u funkcijskoj ovisnosti o parametrima koji opisuju tu aplikaciju - nezavisnim varijablama:
T = f(x1, x2, ... xn)
Te nezavisne varijable (x1, x2, ... xn) su, na primjer, broj angažiranih računala, opseg podataka poslanih u oblak, veličina baze podataka (relacijske ili KVS) u oblaku, broj CRUD operacija nad bazom podataka tijekom jednog provođenja algoritma, itd. - komercijalni parametri najma informatičkih resursa u računalnim oblacima! Funkcija prihvatljivog vremena izvođenja određene aplikacije dobiva se pokusom - mjerenjem učinaka promjene nezavisnih varijabli na vrijeme izvođenja.
Primjenom višefaktorskog parcijalnog plana pokusa smanjuje se broj mjerenja potrebnih za određivanje funkcije. To je... zgodno, da se blago izrazim jer bi, korištenjem 'redovnih' metoda za izračun gornje funkcijske ovisnosti za, recimo, 6 varijabli trebalo 2187 mjerenja što je očito nemoguće izvesti.
Dakle, kada se dobije gore navedena funkcija, očito je da se iz nje mogu očitati komercijalni parametri najma informatičkih resursa u računalnom oblaku. Time rješavamo problem što, zapravo, upisati u kalkulatore najma koje svaki oblačni poslužitelj nudi na svojim stranicama (recimo, za Azure se takav kalkulator nalazi ovdje). Iste te parametre možemo upisati u Walkerove modele (o kojima sam pisao u već spomenutom članku na ovome blogu naslovljenom Ekonomika oblačnog računarstva) kako bismo dobili odgovore na dva pitanja:
- Koliko bi nas koštala nabavka tih informatičkih resursa?
- Da li je oblačni najam tih resursa povoljan ili ne?
Naravno, na kraju balade te komercijalne parametre najma - nezavisne varijable naše aplikacije protjeramo kroz kalkulatore svih zanimljivih oblačnih poslužitelja (cloud providers) i vidimo koliko bu nas tko odral.
Izgradnja oblačnog IS-a
Oke, ako smo odlučili naš informacijski sustav potpuno ili djelomično prebaciti u oblak, kako da to napravimo? Postoji li checklist? Kako sistematizirati postupke izgradnje informacijskih sustava uz korištenje računalnih oblaka (za sve ili samo neke funkcionalnosti)? Pitanje nije trivijalno - zgodno rezoniranje zašto su sistematizacije bitne napisan je ovdje, iz pera mog omiljenog SF pisca, inače svojedobno profesionalnog fizičara i znanstvenika.
Sistematizacija izgradnje oblačnih informacijskih sustava bila je druga tema mojeg doktorata. Postupak izgradnje oblačnog informacijskog sustava sistematizirali smo u 23 koraka i uklopili ga u metodiku zvanu metodika KOR. Metodika se naslanja na BPM standard za modeliranje poslovnih procesa te se i sama može prikazati kao BPMN dijagram.
Metodika KOR