U nekim neznanim vremenima, za koje čitatelj tek u kasnijim dijelovima romana može odrediti spadaju li u prošlost ili budućnost, čovječanstvo nastanjuje široka, slabo naseljena Zemljina prostranstva i Spearpoint, posljednji grad na Zemlji. Spearpoint je dom 30-ak milijuna ljudi, gigantski toranj visok desetke kilometara, misteriozno zdanje koje je plod ruku neznanih prethodnika trenutne Čovjekove civilizacije.
Terminal World - naslovnica
Ta se Civilizacija polagano gasi. Zemlja se hladi, šume nestaju, oceani se povlače pod polarne kape. Tehnološka stagnacija je potpuna i traje milenijima. Jedan od nezanemarivih uzroka te stagnacije su Zone - područja s ishodištem u Spearpointu koja određuju najvišu moguću tehnologiju koja može funkcionirati kako u pojedinim dijelovima grada, tako i na cijelom planetu. U samome Spearpointu:
- Na dnu je Horsetown (Konjščina?), mjesto clock punka, gdje ne funkcioniraju mehanizmi složeniji od bioloških organizama i klasične satne mehanike.
- Iznad Konjščine je Steamwille (Parograd), mjesto steampunka, gdje su parni strojevi vrhunac napretka.
- Nad Parogradom se protežu Neon Heights (Neonske visine) u kojima su ljudima dostupne dieselpunk tehnologije.
- Poviše Neonskih visina je Circuit City (Čipograd?) gdje funkcionira cyberpunk digitalnog doba.
- Na vrhu Spearpointa, na rubu svemira su Celestial Levels (Nebeske razine), područje transhumanističkih stremljenja.
"Da li je cijeli postav Terminal Worlda nekakav nesvakidašnji fantasy poput, recimo, Mievilleove Stanice Perdido? Da li su Zone magija?" jamačno se pitate. Nećemo previše spojlati ako kažemo da magije ipak - nema, ni u kojem obliku. Što su Zone i kako su nastale, važna su pitanja za jednog od glavnih likova romana.
Daleko od Sperapointa, u nepravilnoj mreži izohipsi, cijela Zemlja je također prekrivena Zonama, uglavnom steampunk i dieselpunk vrste. Postoje Propasti (Bane), pustopoljine u kojima niti ništa biološkoga ne može funkcionirati. Povremene zonske oluje premještaju zonske granice, ostavljajući staro željezo za sobom - ili nove prostore za višu tehnologiju. Prijelaz među zonama je opasan po život za biološke organizme te je proizvodnja antizonalnih lijekova koji olakšavaju prijelaz i prilagodbu iz jedne Zone u drugu važna privredna grana u Spearpointu i na Zemlji općenito.
U takvom svijetu, naš glavni junak Quillon, liječnik-patolog u Neonskim visinama, prisiljen je otići u egzil van Spearpointa nakon saznanja da je, iz zagonetnih razloga, postao vrlo tražena roba među nekim pojedincima u Nebeskim razinama. Put će ga odvesti, preko postapokaliptičnih prostranstava te bliskih susreta s kibernetičkim predatorima i njihovim madmaxovskim ljudskim saveznicima, u Roj (Swarm). Roj je zračna zajednica desetaka tisuća ljudi u stotinama i stotinama cepelina, društvo gdje se poneki pojedinci ne mire sa zonskom promjenjivošću svoga svijeta i tisućljetnom tehnološkom stagnacijom. To je i društvo koje ima stare vendete protiv Spearpointa. Kako će prihvatiti Spearpointera Quillona, pogotovo kada ustanove da među suputnicima koje je u međuvremenu skupio oko sebe ima nekih doista nesvakidašnjih?
Scena iz romana...? Preuzeto odavde.
No, silina novih događanja u samome Spearpointu takve brige bacit će u sasvim drugi plan. Kroz epska putovanja s ciljem spasa civilizacije, naši će junaci polagano početi shvaćati da Spearpoint nije samo grad te da čak niti planet Zemlja, čiju površinu uglavnom gledaju iz gondola zračnih brodova, nije onakav kakvim se čini. Općenito, mnogo toga nije kakvim se čini, i puno čitateljskog zadovoljstva donosi opažanje sitnica kojima se upotpunjuje velika slagalica o tome što je, zapravo, Umirući svijet.
Ovim romanom Reynolds se malo odmakao od svemirske opere i primjesa koje je stavljao u njih: horrora, krimića, psihološkog trilera. Terminal Worlds se na mahove doimlje kao omladinski roman kakvog bi danas napisao Jules Verne da je živ. No, i dalje se osjeća tipičan Reynoldsovski hard SF pristup kao i naznaka Velikih tema. Možda ne tako velikih kao što je Fermijev paradox (u čitavom Revelation Space univerzumu), funkcioniranje anarhističkog društva (u The Prefect) ili Čovjekova borba s Vremenom (u Pushing Ice), ali ipak dovoljno velikih da budu značajne barem jednom svijetu, ako već ne Poznatom Svemiru.
Terminal World se može sažeti ovako: Steampunk i ostali punkovi otkrili su Grad i zvijezde na koje ih je uputio Pobješnjeli Max, nakon što su jedno vrijeme lutali po Zonama misli.
S nestrpljenjem očekujem nastavak, iako ne raspolažem saznanjem da li je uopće u ikakvom planu.